beats by dre cheap

OŽILJAK

I tako, bliži se noć i misli naviru. Nekontrolisane misli. Desetine njih. Samo tutnjaju glavom. Uglavnom sjećanja. I po koja o tome šta bi bilo da smo nešto drugačije uradili. Počinje slučajno a završava se predubokim uzdasima u danima, nedjeljama, godinama koje slijede. Znate, čovjek u životu često ima po dva, tri veća prekida. Kad malo zastanete i razmislite, shvatite da su neki bili samo naizgled veliki u trenutku, i da ste duboko u sebi znali da to nije to, prođu vas relativno brzo. A onda uslijedi taj jedan. Zakleo bih se, koban. Posle njega znate da više nikad ništa neće biti isto. Nikad. I možda ćete biti sretni sa nekim drugim. Negdje. Nekad. Možda i prije nego što očekujete. Ma, možda ćete biti jebeno najsretniji, imati sve o čemu ste maštali, biti obasipani pažnjom, živjeti u skladu, stalno se smijati, radovati, nemati gotovo nikakve svađe. Ali znati ćete jedno - u pola noći da vam ponude sav taj sklad sa tim nekim drugim ili brdo svađa i nemira koji se završavaju u zagrljaju one jedne osobe, u treptaju oka biste izabrali te svađe, te nemire, taj zagrljaj, tu jednu osobu sa kojom ste željeli i smjeli sve. I do posljednjeg izdisaja ćete se nadati da će vam neko baš to da ponudi. O kako bismo samo zgrabili tu priliku. Tačno je. Sve ima svoje granice. Granice su tu da se pomjeraju, samo problem je kad ih pređemo prije nego se pomjere. Tada bivamo poraženi. Trajno obilježeni. Doživotno lutajući drugim putevima a tražeći onu stazu i one prste da se ušuškaju među našim, dok hodamo jedno uz drugo, bezbrižni i najsretniji. Ali kažu da nema nazad. Ostaju nam sjećanja. I lutanje. Uspomene. I ožiljak. Žal. I uzdasi u noći kad ostajemo sami sa mislima. Međutim, eto, još ovo ću vam reći, sa knedlom u grlu i mokrim očima - da sam znao kako će ispasti i kako se završiti, ipak bih sve ponovio još bezbroj puta... Bar još bezbroj.

WHY SO SERIOUS ?
http://shaboom.blogger.ba
08/07/2017 19:56